Danas ću vam pričati o ljubovanju s „taticom“ ili „mamicom“, ali bez trunke incestuoznog konteksta jer incest mi je, sam po sebi, odvratna i nadasve patološka pojava. Kako je ljubovanje s taticom ili mamicom moguće bez incestuoznog konteksta? Lijepo – promatranjem drugih, promatranjem sebe, razmjenom iskustava s dragim ljudima te uočavanjem raznoraznih detalja, što je rezultiralo zanimljivim opažanjem - u svakoj ljubavnoj vezi postoji ili jedna mamica ili jedan tatica. Kombinacija mamice i tatice istovremeno je isključena, a postojeće kombinacije su: 1) ili tatica-kćerkica, 2) ili mamica-sinčić. U smislu karakternih (često nesvjesnih) uloga, a ne srodstva ili nekog fetiša na incest.

U vezu s tim dovela sam i vlastitu osobnost te zaključila istu stvar. Može biti da sam u krivu i da se vaša iskustva naočigled razlikuju od mojih, ali tada je jedino objašnjenje da zasigurno živimo u nekim paralelnim galaksijama, pošto u mojoj galaksiji stvari funkcioniraju upravo po shemi koja slijedi. Postoje, dakle, dvije vrste ljubavnih, heteroseksualnih parova (za homoseksualne ne znam jer ih, nažalost, nema baš mnogo razotkrivenih u mojoj blizini pa je reprezentativni uzorak nedostatan), a to su oni gdje muškarac ima izraženiju očinsku ulogu (odnos tatica-kćerkica) i oni gdje žena ima izraženiju majčinsku ulogu (odnos mamica-sinčić). Nadalje, obje ove vrste parova još se mogu razdijeliti na: 1) maligne, 2) benigne.

Maligni parovi bili bi oni koje doživljavamo u negativnom kontekstu i kod kojih ta očinska uloga nije samo očinska, nego objedinjuje u sebi i ponižavanje žene, nasilje nad njom, apsolutnu dominaciju na onaj primitivan način, neuvažavanje njezinih stavova, osobnosti i želja, s njom koja sve to bezglasno trpi. Ili su to parovi kod kojih prevladava majčinska uloga žene nad muškarcem koja graniči s iživljavanjem, a on, poput šonje, sve to podnosi, doživljavajući svaku njezinu riječ kao beskompromisnu zapovijed. O parovima poput ovih danas ne želim pisati, a takve inficirane odnose valja posve seriozno liječiti jer ne mogu završiti ni sa čim dobrim. Premda nisu incestuozni.

Kao treći i zaseban odnos izdvojila bih: 3) sugar daddy odnos. To je nesvakidašnji (hm, koliko je nesvakidašnji?) odnos u kojemu je sugar daddy uglavnom stariji muškarac čija je ljubavnica posve mlada i zgođušna djevojka te im se odnos bazira na njegovim skupocjenim darovima i financijskoj potpori, a ona mu zauzvrat ispunjava erotske fantazije. Ništa drugo nego sponzorstvo, a ovaj odnos ima poveznica i sa Nabokovim djelom „Lolita“. Taj je sindrom posebno prisutan u Japanu gdje se naziva lolicon; Japanci su poznati po njegovanju najbizarnijih fetiša pa tamošnji sugar daddyji zahtijevaju od svojih tek propupalih ljubavnica dodatno oblačenje u odjeću malenih, slatkih djevojčica, čak i korištenje dudica, bočica, pelena i sl., nerijetko uživajući da ih se oslovljava sa „tatica“. U običnom ili modificiranom obliku, svejedno, sugar daddy odnos također smatram malignim i nezdravim pa ćemo i njega ostaviti psihoanalitičarima na prosudbu.

Ono što nam preostaje su benigni tatica-kćerkica i mamica-sinčić parovi unutar kojih nema ponižavanja, nitko se ne osjeća loše, a sama veza u svakodnevici funkcionira sasvim kvalitetno i prosperitetno. Nijedan od ova dva odnosa nije nužno loš niti lošiji od onog drugog, a formiraju se u tim smjerovima jer tako paše osobnostima dotičnog muškarca i žene. Valja naglasiti i da ta očinska i majčinska uloga nisu uvijek dominantne, bude tu ravnopravnosti ili čak zamjene uloga, ali kada bi ipak morali ocijeniti kojem obliku pojedini ljubavni par teži, uvijek će jezičak vage barem malo pretegnuti na jednu ili na drugu stranu. U mom slučaju podosta preteže na tu tatica-kćerkica stranu, što me veseli jer je skroz u skladu s mojim „ja“, a moj „ja“ je sretan kada pronađe kompatiblni očinski „ja“ pored sebe.

U tatica-kćerkica odnosu muškarac nije nužno stariji od žene, ali je ozbiljniji i čvršći. Što ne znači da pritom mora izgledati kao vječiti mrgud bez smisla za humor, koji razgovara isključivo o svjetskim dnevnopilitičkim zbivanjima ili o planovima svojih investicijskih ulaganja. A žena nije poluautistična slabićka, nesposobna dokazati se u životu i s bolesnom potrebom da ju „tatica“ pridržava kadgod se potepne pri usponu na prvu životnu stubu. To ne. Ali da je djetinjastija i vrckavija od njega, to da.

Da ju on češće tješi. Da ga uživa upitati za savjet, češće nego on nju, unatoč tome što o važnim stvarima redovito zajedno odlučuju. Da on njezine probleme ne degradira. Da dopušta da on učini za nju neke stvari koje ona, inače, zna i može napraviti sama. Da on to uživa za nju činiti. Da joj pruža preogroman osjećaj sigurnosti. Da joj nije neugodno priznati da joj je potreban. Da mu ne običava prigovarati zbog nezaklopljene WC daske, a da je on dovoljno zreo da potrošenu rolnu WC papira samoinicijativno zamijeni novom. Da on s njom dijeli kućanske poslove i ne očekuje da većinu toga mora obavljati sama. Da je seksualno iskusniji od nje. Da se ne običava svađati s njim zbog nevažnih tričarija, a ni on s njom. Da joj se on nema potrebu infantilno inatiti. Da je najčešće ona suvozačica. Da se međusobno iskreno poštuju. Da ju on naziva deminutivnim nadimcima. Da je u seksu ona ta koja je nemoćnija, što nije istoznačnica s pasivnošću. Da ju on nagonski štiti od drugih, kao svoj teritorij. Da se on ima potrebu mužjački brinuti o njoj. Da joj ne dopušta nositi teške terete. Da kupnju planiraju zajedno. Da češće on nju češka u svom krilu dok gledaju film. Da je on samopouzdaniji od nje. Da je otvoreniji. Da je hrabriji. Da ju ne naziva kako bi ju upitao što da obuče. Da je češće ona zaigranija. Da zajednički prave planove. Da si on zna samostalno kupiti odjeću i obuću. Da on uživa birati donje rublje za nju. Da se ravnopravno brinu o svojoj djeci, ako ih imaju. Da si on zna postaviti prioritete. I tako dalje i tako bliže.

Mamica-sinčić odnos redovito je omraženiji jer naoko se čini neprirodnim, pošto bi uloga muškarca trebala biti dominantna i zaštitinička, a i ovaj moj karikirani naziv „sinčić“ ne zvuči baš muževno. Međutim, kada zanemarimo predrasude, spoje li se ove dvije ličnosti, oni uistinu mogu biti sretni. Što ne znači da je pritom „mamica“ rospija s podignutim kažiprstom jedne ruke i s kuhačom u drugoj, a „sinčić“ mlakonja pognute glave kojemu je samostalna egzistencija neostvariva životna misija. To ne. Ali da je djetinjastiji od nje, to da. Da ga ona češće tješi. Da ju on češće pita za savjet, unatoč tome što o važnim stvarima redovito zajedno odlučuju. Da ne shvaća najozbiljnije njezine probleme. Da joj dopušta da učini za njega i neke stvari koje on, inače, zna i može napraviti sam. Da ona to uživa za njega činiti. Da on ne polaže mnogo na pružanje osjećaja sigurnosti. Da joj je glupavo priznati da joj je potreban. Da mu ona običava prigovarati zbog nepoklopljene WC daske, a da on nije dovoljno zreo da potrošenu rolnu WC papira samoinicijativno zamijeni novom.

Da on ne običava dijeliti kućanske poslove s njom. Da je ona seksualno iskusnija. Da se običavaju svađati zbog nevažnih tričarija. Da joj se on ponekad ima potrebu infantilno inatiti. Da je najčešće on suvozač. Da se međusobno ipak iskreno poštuju. Da ga ona naziva deminutivnim nadimcima. Da ona ima glavnu u riječ u krevetu, što ne znači da je on pasivan. Da ga ona nagonski štiti, kao svoj teritorij. Da on ima potrebu da se o njemu netko brine. Da joj on dopušta nositi teške terete. Da kupnju planira ona. Da češće ona njega češka u svom krilu dok gledaju film. Da je ona samopouzdanija. Da je otvorenija. Da je hrabrija. Da ju on često naziva kako bi pitao što da obuče. Da je češće on zaigraniji. Da pretežno ona pravi planove, što njemu paše. Da on treba pomoć pri kupnji odjeće i obuće. Da mu nije napeto birati joj donje rublje. Da se ona intenzivnije brine o njihovoj djeci, ako ih imaju. Da on još uvijek traga za svojim prioritetima. I tako dalje i tako bliže.

Vjerujem da ne moram naglašavati kako su navedene osobine parova velikim dijelom karikirane, a ukoliko pripadate (a pripadate) više jednom ili drugom odnosu, ne znači da se baš sve osobine istoga odnose na vas. Nijedna benigna ljubavna veza nije toliko uniformirana, dapače, mislim da je svaka sposobna na svoj način iznenaditi nas lepezom sitnica koje dvije osobe međusobno kreiraju. 

Za kraj sam ostavila najsočniji dio – seks s „mamicom“ ili „taticom“. Dakle, ovakve se osobnosti formiraju posve spontano, sami protagonisti su takvi kakvi jesu i vjerujem da drugačije niti ne bi mogli funkcionirati u svom ljubavničkom odnosu, a to se onda reflektira i na njihov seksualni život. Ili se njihov seksualni život reflektira na ljubavničke odnose? Ukoliko im je seks zdrav, tada će i u njemu jedna strana biti dominantnija, ili „mamica“ ili „tatica“, a „sinčića“ i „kćerkicu“ će prirodno uzbuđivati da onaj drugi pomalo vodi igru. Što nikako ne znači da će samo nepomično ležati i čekati da im orgazam padne s neba. Moj zaključak je da upravo iz ovih temeljnih seksualnih afiniteta proizlazi čitava njihova uloga u svim ostalim aspektima ljubavne veze. Čini mi se da su upravo ti seksualni afiniteti ishodište svemu ostalome. Kako se čini vama? Ukoliko osobe gaje i prave pravcate fetiše na submisivnost i dominaciju, tada će im ove prirodne uloge biti potencirane na entu, jasnije uobličene, usavršavane i svjesno prakticirane, ali to je već tema nekog novog upisa.

Svrha današnjeg je postignuta: dokaz da je ljubovanje s „mamicom“ i „taticom“ zbilja moguće bez trunke incesta.

Kinky Kolumnistica

TrackBack URI for this entry

Komentari (2)

RSS feed Comments

Dominic said:

	Ovdje bi se radilo o mnogim skretanjima... Ja, osobno, ne osuđujem veze čija je razlika u godinama znatna pa ni takve igrice jer smatram da svaki par ima pravo na svoje osobne fantazije sve dok ne prelazi granice ukusa. A i osim toga, ako se i u stvarnosti majka i sin (krvno povezani) žele što se tiče seksualnosti, njihov problem. Ja na to neću ništa reći sve dok mi to nije vidljivo pred očima.
	report abuse vote down vote up

travnja 23, 2010
Votes: +1

KinkyMuzjak said:

Ma to može biti divno. Imao sam najveću ljubav, još se borim za nju...di smo imali taj odnos. Tatice i kćeri. I u razgovoru, odnosu, ljubavi. I još smo imali te igrice, taj seks, di me je nazivala tatice, ja nju curice. I incest kao takav mi je bezveze, no u našem odnosu, igrici...divan. Naravno, imali smo i puno drugih igrica,no ova je bila jedna od najnježnijih, najuzbudljivijih...i najljubavnijih.

report abuse vote down vote up

rujna 10, 2011
Votes: +0

Ime

Email

Komentar

smaller | bigger

Subscribe via email (Registered users only)

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar