Vrijeme mog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja završilo je, dok obrazovanje mog potomka tek dolazi. Dakle, tema seksualne edukacije u školama (SE u daljnjem tekstu) s razlogom me intrigira i upravo smo mi, sadašnji i budući roditelji, pozvani izraziti svoj stav. Nekonvencionalna kakva jesam, vjerujem da će se moj odnos prema djetetu poprilično razlikovati od većine roditeljskih odnosa jer nije baš da nekonvencionalnost susrećemo na svakom koraku našeg životnog puta. Naime, očekujem, spremna sam i svjesna da će mi dijete, ubrzo nakon slijetanja na naš šareni planet, početi postavljati više i manje škakljiva pitanja, pokazivati radoznalost i kreirati situacije koje će se, htjela ja to ili ne, dotaknuti seksa.

Učit ću ga da poštuje sebe. Da osluškuje svoje emocionalne i fizičke potrebe. Da radi na sebi na svim razinama. Da prihvati sve svoje mane i da zna prepoznati svoje vrline. Da ima samopouzdanja, ali i skromnosti. Da cijeni svoje tijelo i dobro promisli s kim će ga dijeliti. Da ne dopušta da ga se ponižava, niti da ponižava druge. Da poštuje sve ljude oko sebe ako želi i sam biti poštovan. Da prihvati svaku različitost, uključujući i vlastitu. Da seksualnost doživljava kao prirodan i prelijep dio sebe. Da ju otkriva i da u tom otkrivanju bude maštovito. Da bude informirano i da se ne ustručava priupitati. Pokušat ću ga naučiti da bude kompletna osoba. To je moj dio. Veliko, beskrajno putovanje koje me očekuje uz vlastito dijete. Nastojat ću učiniti sve da uspijem u tom naumu, a ako negdje slučajno zakažem, pobogu, pa i to se događa. Samo naivci nisu svjesni rizika.

Ali kakve sve to ima veze sa seksom u školi? Ima utoliko što želim naglasiti da mom djetetu ta velebna SE koja je podigla toliku medijsku, znanstvenu, crkvenu i inu prašinu definitivno neće biti prvi doticaj sa seksualnošću. I mišljenja sam da bi na ovaj način trebali razmišljati svi roditelji tih malenih bića kojima, u ionako kompliciranom i spetljanom svijetu odraslih, nimalo ne pomaže imati pored sebe hranitelje koji se boje progovoriti pred vlastitim djetetom o nečemu tako važnome kao što je seks. Glorifikacija seksa, mislite si? Nimalo. Seks zaslužuje da mu se pokloni pozornost dostojna njegova značaja. Nažalost, zatucanih, sramežljivih, konzervativnih i religijski zaluđenih roditelja uvijek će biti, a borba protiv takvih je poput borbe s vjetrenjačama. E, tu onda SE dolazi do izražaja – da barem ona pruži osnovna saznanja toj djeci koja su imala peh da im vlastiti roditelji uskrate predstaviti svijet seksa i svu njegovu ponudu, značenje, opasnosti, ljepote i simboliku. Žalosno.

O čemu se radi? Ministar Primorac pokazao je volju za uvođenjem SE u osnovne i srednje škole, nakon čega je njegovo ministarstvo oformilo Povjerenstvo za prosudbu svih programa o spolnom odgoju, na čije čelo je postavljen dr. Vladimir Gruden, javnosti poznat kao psihoterapeut-homofob čije su izjave o homoseksualnosti kao bolesti daleko odjeknule i izazvale niz reakcija hrvatskog društva. Prvi gaf na putu ka odluci o uvođenju SE, rekla bih. Povjerenstvu je podnijet prijedlog programa o SE na kojemu su aktivno radili stručnjaci iz sociološke, medicinske, psihološke, pedagoške i domene nevladinih udruga. Meni najzanimljiviji od njih definitivno je Aleksandar Štulhofer, profesor Sociologije spolnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, čiji rad izuzetno cijenim. Krajnja namjera bila je da se u škole uvede dvojaka SE: da se izraženije inkorporira u neke, već postojeće, predmete, ali i da se u školskoj godini, za učenike od petog razreda do trećega srednje, održi 6-20 školskih sati tijekom kojih bi se učenike educiralo o spolnom zdravlju, kontracepciji, nenasilju, ravnopravnosti spolova i prihvaćanju osoba različite seksualne orijentacije. A sve temeljeno na objektivnim, znanstvenim i kompletnim informacijama, bez predrasuda o seksualnosti te s tendencijom uzimanja u obzir mišljenja, potreba i upita mladih zbog kojih je cijeli program i osmišljen.

U javnosti su se izrodile polemike na koji način će djeci biti prezentirana odnosna materija. Jedni podržavaju edukaciju o metodama kontracepcije i razgovor o homoseksualizmu, drugi su, pak, zagovaratelji seksualne apstinencije prije braka te obligatorne heteroseksualnosti. U svakom slučaju, stvaraju se prava mala verbalna borilišta iz kojih proizlaze primitivne, malograđanske i nadasve licemjerne izjave koje nas iz dana u dan šokiraju. Iz čijih usta jurcaju na svjetlo dana, to ne moram posebno naglašavati, zar ne? Spomenut ću samo crkvu i to ne samo katoličku, nego i pravoslavnu, kao i muslimansku zajednicu te udrugu GROZD (Glas roditelja za djecu), kao i sve njihove zagrižene pristaše, na jednoj strani, dok se na drugoj okupljaju sami stručnjaci koji sudjeluju u izradi spomenutog programa, udruga Iskorak, lezbijska udruga Kontra, Ženska soba, kao i svi iole prosvijećeni, liberalni i razumni građani koji uviđaju potrebu SE u školskim klupama i koji ne prave od sebe glumce neke trećerazredne predstave kojom se seks želi gurnuti pod nužno zlo u službi reprodukcije.

Hoće li SE išta promijeniti? Nesumnjivo. Sudeći prema broju roditelja koji razgovor o seksu sa svojim pubertetlijama guraju pod tepih, ona je neminovna utoliko da barem dade do znanja, kako učenicima, tako i društvu, da seks nije i ne smije biti tabu. Da je prirodan i posve normalan dio življenja koji treba prihvatiti s veseljem, ali i s pripadajućom odgovornošću. SE mora upozoriti na opasnosti koje se kriju u seksu, ali i naglasiti njegove prednosti, kao i potrebu prihvaćanja šarolikosti svih njegovih aktera. Treba poučiti kako u njemu uživati, a istodobno se zaštititi od spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće. Također bi trebala usaditi u djecu smjernice seksualnog ponašanja, otpor prema seksualnom nasilju i iskorištavanju od strane drugih osoba. Ukratko, SE mora biti objektivna i sveobuhvatna, kada su dvojbe o njezinoj potrebitosti suvišne.

Zlobnici se često koriste podatkom da Velika Britanija, unatoč SE prisutnoj u školstvu, prednjači s brojem adolescentskih trudnoća na Zapadu i kažu kako, zapravo, ta edukacija dodatno potiče seksualnu znatiželju. Ja se ne bih složila. Velika Britanija nije jedina zemlja u kojoj je uvedena SE  – ona, naime, postoji i u školstvu drugih zemalja (npr. Danska, Švedska, Finska, Belgija, Island) pa te zemlje ipak imaju manji broj adolescentskih trudnoća od Britanije. Zašto? Slučajnost, rekla bih. Takvih je trudnoća uvijek bilo i uvijek će ih biti, to je izvan svake diskusije, ali ono što se trebamo zapitati je koliko bi ih bilo da te edukacije uopće nema?

Stoga, svesrdno se zalažem za uvođenje SE u škole u onoj varijanti koja će učenicima podariti paletu korisnih informacija i savjeta te im ukazati na važnost toleriranja različitosti, slobode izbora, govora i prostora za istraživanje svojih želja, strahova i nadanja. Tu crkvi nije mjesto, kao ni ortodoksnim udrugama koje se osjećaju poljuljano u vlastitoj vjeri pri najmanjem lahoru libida jer seks je, pobogu, stvar prokreacije, a ne sebičnog hedonizma! Koje samog đavla osjećaju u svojim dušama pri spomenu kontracepcije i koje istog tog đavla vide u licima homoseksualaca. Vide li to oni odraz sebe, pitam se?
Držeći pritom palčeve seksualnosti da se uhvati u koštac s tabuima u visoko „moralnim“ hrvatskim školama.

TrackBack URI for this entry

Komentari (5)

RSS feed Comments

soniq said:

kad smo bili u srednjoj profa iz biologije nam je onaj mali dio o ljudskom razmnozavanju i spolnosti ispredavala toliko skraceno da sigurno nitko nije naucio nista. razlog je bio njen stid, crvenilo i zamuckivanje kao da govori o tome da podrzava pedofiliju u najmanju ruku. a bila je jako stroga inace i izigravala neki moral,pa je na kraju ispala toliko moralna da nije naucila nicemu djecu u vidu spolnosti a o gradji tijela amebe znali smo sve. imali smo i vjeronauk gdje su nas ucili da je sve sto ima veze sa sexom i kontracepcijom grijeh. sumnjam da je danas bolja situacija, pa je logicno da je sex edukacija prijeko potrebna. dobra ti je ona fotka sa Palinicom i njenom kceri bas "u sridu". )) e da jos nesto. ne mogu ti danas otvoriti blog, zadnjih pola sata bude skroz prazna stranica kad pokusam otvoriti. nadam se da je sve u redu i da je samo greska na serveru. pozdravcek!

report abuse vote down vote up

ožujka 03, 2009
Votes: +0

jazavac said:

Dali nam treba SE? Pa sudeci po broju posjeta na ovjoj stranici i samom forumu, mislim da je itekako potrebna. Ali sudeci po tome kakav utjecaj ima crkva na nasa odgovorna tjela, mislim da je daleko od realizacije. na zalost. Sjecam se i kad sam ja bio mladji kako je to sve izgledalo, i kako se roitelji postave prema svemu tome. Jednotavno je nuzno od negdje dobiti informaciju. A eksperimentiranje bez ikakvog znanja bas i nije naj solucija...

report abuse vote down vote up

ožujka 05, 2009
Votes: +0

Luki said:

O da, i te kako nam treba SE u školama! Mladi bi željeli, ali roditelji jednostavno danas niti imaju vremena, a niti baš otvoreno govore sa svojom djecom o svim pozitivnim, ali i negativnim stranama sexa, kao što je to Kinky lijepo naglasila - spolne bolseti, potreba zaštite i sl., kako ne bi dolazilo ni do promiskuitetnog ponašanja, ali ni do odbijanja prirodne čovjekove potreba i užitka. Crkva se ne bi trebala miješati u ovo područje, jer ga tumači na svoj način - za današnje vrijeme i odgoj - neprihvatljiv. Trebaju na stručnjaci na tom području, kako bi smo i odgajali i zaštitili svoju (buduću) djecu.

report abuse vote down vote up

ožujka 05, 2009
Votes: +1

bivša apstinentica said:

Iluzorno je očekivati apstinenciju prije braka (ne to nema veze sa mojim nickom iako bi se u ovom kontekstu moglo povezati ), no neki roditelji to naprosto nisu u stanju prihvatiti. Naravno da crkve neće odustati od svojih višestoljetnih učenja (iako ona vuku svoje korijenje iz vremena kada maloljetnički brakovi nisu bili maloljetnički već normalna pojava - sa 18 je žena već debelo bila stara cura), ali slažem se da seksualna edukacija mora početi od kuće. Moji roditelji su rijetko sa mnom razgovarali izravno, s očitim ciljem da me educiraju (tipa: želiš li razgovarati o sexu? ili Mislim da bi neke stvari trebala znati...) već se to obavljalo kroz beskonačan broj usputnih i dugačkih razgovora o primjerima što ti se sve može dogoditi ili što sve ne bi trebalo činiti i slično. Na tome se, moglo bi se reći, svakodnevno radilo... U principu bi trebalo najprije (ili paralelno?) educirati javnost, liječnici bi trebali izaći među ljude u malim i manjim (a ne samo velikim) sredinama, kontracepcija bi trebala biti apsolutno i svugdje dostupna i slično. Mogla bih sada napisati veliki blog o tome gdje vidim ključne probleme, no sažeto u jednoj rečenici - uz ovakav stupanj obrazovanja i mentalitet odraslih, ne može se očekivati kvalitetna seksualna edukacija djece (počevši od kuće). Širina poimanja problema koju i ti imaš i zahvaljujući kojoj ćeš odgajati dijete na način koji si navela, karakteristika je uglavnom onih desetak posto Hrvata sa VŠS i VSS te šačice onih sa nižom stručnom spremom... Neka ih je ukupno 20%, no i to sam puno rekla. Srećom da imaš svoje mjesto na ovom portalu, pa da tvoje itekako korisne i edukativne postove mogu pročitati barem oni koji imaju pristup Internetu.

report abuse vote down vote up

ožujka 07, 2009
Votes: +1

sandra said:

	ja se nadam da te i ne placaju za ovo jer je napisano suhoparno, s visoka i dosadno je brate citati ovako nabacane popabircene fakte. bez uvrede.
	report abuse vote down vote up

ožujka 10, 2009
Votes: -5

Ime

Email

Komentar

smaller | bigger

Subscribe via email (Registered users only)

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar