
Kao uvertiru mojoj prvoj kolumni na ovom zanimljivom portalu napravit ću malenu digresiju, čisto u svrhu kratkog samopredstavljanja. Naime, kada je ovu dvadesešestogodišnju Osječanku ovdašnji webmaster ljubazno kontaktirao s prijedlogom da bi mogla pisati kolumnu za njegov portal, osjećala se polaskano, ali i pomalo zatečeno. Naime, već godinama pišem poprilično javno i poprilično čitano, ali na način da moje pero marljivo oslikava šaroliko platno tema koje se dodiruju svakojakih životnih situacija, osjećaja, događanja, problema, pojava, ljudi i stavova. Seks je samo jedna u moru raznolikih tema koje sve redom pišem vrlo subjektivno, vrlo iskreno i, ono najvažnije, sa srcem.
No, ovaj put je drugačije jer Stjepan mi je dao odriješene ruke, lišio me bilo kakve cenzure, ali uz jedan jedini uvjet: da tekstovi, na ovaj ili onaj način, obrađuju temu seksualnosti. Pristala sam jer fokusirati se baš u svakom tekstu na samo jedno interesno područje za mene predstavlja izazov. Znate, djevojci nije lako pisati o seksu, a da tekst pritom ne zvuči vulgarno. Ili poput nadmene pseudointelektualne preseravancije. Ili kao pokušaj demistificiranja onoga što već odavno nije misterija. Tim više što nisam neka polupromiskuitetna iskustvenjača koja je među svojim nogama ugostila mali milijun muškaraca, dapače, sklonija sam istodobno imati pored sebe jednog, ali vrijednog pripadnika muškog roda s kojim se obožavam (što ne znači da osuđujem one koji razmišljaju drugačije, dapače).
Međutim, usprkos mojim mladim godinama i usprkos monogamiji kao sljedbenici moje osobnosti, imam svoje smeđe oči i uši kojima percipiram svijet oko sebe, imam dovoljno samopouzdanja da kreiram paletu svojih stavova, imam dovoljno radoznalosti u sebi da sam uvijek spremna (na)učiti nešto novo, a bome i iskričav društveni život unutar kojega mogu biti svjedokinjom tuđih znakovitih iskustava (uz moja vlastita, razumije se). Rekavši prijateljicama da ću možda pisati seks-kolumnu za Edusex.org, automatski su me proglasile osječkom Carrie Bradshaw, oduševljeno čekajući prvi u nizu tekstova.
Međutim, odmah u startu ograđujem se uopće od namjere da zvučim poput dotične jer bjelodano je da se moj lik, djelo, pisanje i cjelokupan lifestyle uveliko razlikuju od života izmišljenog lika iz HBO-ove uspješnice, kao i od života njezinih triju, vrlo stereotipnih, družica po glumi. Stoga, ovo nije osječka inačica njujorškog „Seks i grada“; ovo je inačica jednog jedinog originala koji i inače u životu vjerno slijedim, makar ne imala niti jednog sličnomišljenika iza sebe: mene same. Digresija završena, a ja nastavljam s temom najavljenom u naslovu.

Uzrečica koja brak znači
Svi ste nesumnjivo čuli za onu dobru, staru uzrečicu koja kaže da bi, figurativno govoreći, idealna žena trebala biti „u kuhinji domaćica, na ulici dama, a u krevetu kurva“. Također figurativno govoreći, ja se s tom mudrom uzrečicom - slažem. Doduše, imam neku svoju varijantu tumačenja ovih tvrdnji, a to je da bi sa svakom „domaćicom“ njezin partner trebao ravnopravno dijeliti kućanske poslove, da biti dama na ulici ne znači glumiti nešto što nisi, već, baš naprotiv, iskreno živjeti sebe, težeći Dobru na svim razinama. Kurva u krevetu značilo bi, pak, da se žena vječito ne izvlači od seksa (lažnim) glavoboljnim isprikama, da je „na ti“ sa svojom seksualnošću te da je spremna pružiti pregršt seksualnog zadovoljstva svom partneru, jednako mnogo koliko bi ga željela (i morala!) primiti nazad, a da je sve što čini unutar njezinih moralnih standarda koji pritom nisu dvostruki.
Diskutirajući s bliskim ljudima o ovoj temi, zamijetila sam da mnoge žene negoduju oko pojma „kurve u krevetu“. Sve je to O.K., ali ipak im ta sintagma pomalo škaklja savjest, valjda zbog nemogućnosti da si protumače kako ona ne implicira prostitutku koja mijenja muškarce kao najlonke i ševi se za novčanu protuvrijednost, već kao ženu koja je dostupna samo svom partneru i to na način da zna uživati u seksu kao dvosmjernoj ulici, bez nekih malograđanskih predrasuda i lažnoga stida. Ugrubo uzevši, ukoliko zadovolji ova tri postulata, žena kao partnerica je kompletna, nije li?
Naravno da pritom ne želim svesti ženinu ličnost na samo tri uloge – domaćice, dame i kurve – nikako, ja se prva zalažem za rad na sebi, za slojevitost ličnosti, za svestranost te za duhovno i umno širenje koje nema granica. Ali tumačimo li dovoljno ekstenzivno ovu uzrečicu, ona ipak obuhvaća sve to i ima poprilično smisla. Mišljenja sam da ju neofeministice vole pobijati iz jednog posve očekivanog razloga, a to je lijenost. Lakše je pljuvati po očekivanjima koja muškarci imaju spram žena, praveći od sebe veliku žrtvu i patnicu, a da one same istodobno ne snižavaju svoje kriterije uperene prema muškarcima, očekujući od njih brda i doline i još pokoju planinicu. A ako to ne dobiju, onda udare kolektivnu kuknjavu, ne zapitavši se jesu li i koliko su ponudile zauzvrat (ovdje, naravno, nije riječ o ekstremnim slučajevima zlostavljačkih odnosa i o ženama i muškarcima koji imaju ozbiljne poremećaje ponašanja).
Dokaz života
A onda mi je to dokazao i sam život. Kako? Na primjerima žena kao „kurvi u krevetu“, ali i na primjerima muškaraca kao „krevetnih kurvara“. Koji, svi skupa, to NISU bili. Posljednjih godina dogodilo se u mojoj okolini podosta prekida kraćih i dužih veza ili brakova, a ja sam dugo bila u ulozi dežurne slušateljice, tješiteljice i savjetodavke, što sam rado činila jer volim pomoći dragim osobama. Unutar svih tih zavrzlama, primijetila sam jedan ponavljajući obrazac ponašanja među prekidačima veza oko mene. Naime, svi oni teže kvalitetnim odnosima i nisu neki površnjaci ili površnjakinje koji ni sami ne znaju što žele od ljubavi, a jedan od glavnih uzroka zašto su prekidali sa svojim partnerima bio je – loš seks.

Naravno da to nije bio i isključivi razlog, ali kroz svaku od njihovih životnih priča provlačio se i taj problem. U kojem obliku? U smislu da im je smetalo što je njihovim boljim ili lošijim polovicama nedostajalo elementarne strasti, vatrenosti u pogledu, one spontane seksualne inicijative i te neke, kako bih ju nazvala (u slučaju žena), muževnosti da ih njihov partner uzme s dovoljno poštovanja, ali i dovoljno pohotno da ih uzbude sam njegov čin, snaga, požuda i žar. A u slučaju muškaraca, partnericama je nedostajalo prepuštenosti, erotike, maznosti, podatnosti i uopće zainteresiranosti za susrete pod plahtama. Ukratko, imali su pored sebe plahe romantičar(k)e, a željeli su „krevetne kurvar(k)e“.
Da ne bi bilo zabune, naravno da je romantika poželjna i naravno da je poželjno (i nužno!) da te partner poštuje i da mu je stalo do tvojih želja i potreba. Ali ponaša li se PREromantično, PREstidljivo, seksualno PREpažljivo i PREpredvidljivo, to s vremenom dosadi. I postane brana potočićima da teku. Na stranu konkretno ponašanje prekidača iz moje priče; unatoč mojoj slušateljskoj ulozi, ja nisam bila između njihova četiri zida i ne znam jesu li i kakve su sve greške činili u smjeru svojih partnera kojima bi prouzročili njihovu neželjenu reakciju.
Ovdje nikoga ne opravdavam i nikoga ne osuđujem, samo želim istaknuti da se mnoge žene maltene zgražavaju na spomen „kurve u krevetu“, a pritom potajno očekuju da „kurvar“ bude on. Samo njihov „kurvar“ koji ševi savršeno muški i savršeno pohotno, koji zna kako uzeti ženu onako da se osjeća beskrajno poželjnom i beskrajno njegovom, čak i pomalo podložnom i „otetom“, a u aseksualnim sferama i dalje ravnopravnom i štovanom. Bit ću iskrena i reći da me i samu to privlači, ali uz jednu razliku: mene biti „kurva u krevetu“ ne šokira jer ako te šokira, onda to nisi ti, a ako nisi ti, otkud ti pravo isto ponašanje očekivati od partnera?
Seksualna puzzla
Za tango je potrebno dvoje. Uskladiti zdravu seksualnu ravnotežu s ravnotežom u ostalim sferama veze ili braka užasno je teško. Iziskuje ogroman trud oba partnera koji će znati doskočiti navici i koji će, na kraju krajeva, i nakon pet, deset ili petnaest godina jedno drugome biti erotični, napeti i zanimljivi, možda ne jednako kao na početku, ali svakako jednako JAKO, samo na malo drugačiji način. Kako rekoh, užasno je teško, mnogima ne uspijeva, ali kvalitetu je i inače teško postići, no ne i nemoguće. To je, recimo, nešto čemu težim ja. I baš zato o ovome mnogo kontempliram pa mi je jedna stvar jasna kao dan:
nema zdrave veze bez zdravog seksualnog života (iliti nema zdrave veze bez kurvarke i kurvara u krevetu)!
A zdrav seksualni život podrazumijeva, u prvom redu, iskrenost. Govorimo li o normalnim i zdravim partnerima, tada je nenormalno da se jedan od njih vječito izvlači od seksa ili ima apsurdne inhibicije koje ih usporavaju ili potpuno koče na njihovom putu ka užitku. Ukoliko je drugi partner seksualno otvoren, nesumnjivo će doći do problema, trzavica, preljuba ili prekida. Isto vrijedi i za uzrečicu iz prethodnog odlomka. Kurva u njoj vrijeđa žene koje se često ne žele prepustiti zbog cijelog niza razloga, počevši od religijskih barijera, preko srama zbog vlastitog tijela i straha da budu moralno ponižene, pa sve do već spomenute lijenosti, uz stav da nisu dužne ponuditi previše toga, ali da su zato ovlaštene očekivati mnogo nazad. Vraga. Ako ni sa čim ne potaknete svog mužjaka da pored vas plamti poput vatre, tada se nećete njome ni ogrijati. A isto vrijedi i za muškarce koji u svojoj partnerici priželjkuju božicu seksa i ognjišta, a jedino što joj nude je vlastita beživotna ljuštura, nezainteresirano izvaljena ispred televizorskog ekrana.

Kada tvrdim da mi je seksualnost važna i da se s mojim Onim Pravim običavam oko nje truditi i u njoj uživati, to nikako ne znači da su mi ostale puzzle u ljubavnoj slagalici sporedne. Ukoliko su sve pravilno posložene, a nedostaje seksualna puzzla, ništa ne štima. Ukoliko je seksualna puzzla na svome mjestu, a nedostaje neka druga (poput, recimo, karakterne kompatibilnosti, sličnih životnih ciljeva ili, pak, navika u svakodnevici), također ništa ne štima. Jedno ne isključuje drugo jer moj cilj je kompletna slika sa svim puzzlama na pravome mjestu. Usprkos tome, nisam naivka koja vjeruje da postoji neokaljano savršenstvo; postoji samo težnja ka savršenstvu koja podrazumijeva VOLJU, a volja je, zapravo, alfa i omega cijelog ovog mog elaborata u malome.
O volji
Volja da mu budete „kurva“. Volja da joj budete „kurvar“. Čemu navodnici? Kako bi podcrtali da se ne radi o plaćanju za seks, niti o ponižavanju, niti o nužnom dijeljenju partnera s drugim ljudima. Da budete NJEGOVA kurva. Da budete NJEZIN kurvar. Što je u tome loše? Što je loše u spremnosti da mu spontano pružite zaljubljenički blowjob ili, pak, da vam on priskrbi seriju orgazama jednim od svojih raspoloživih tjelesnih organa? ČESTO. DUGO. ŽELJNO. OPIJENO. PUNO. To su oni epiteti koji običan seks razlikuju od „kurvarskog“. Ne prostitutskog, već kurvarskog. Prostitutke posluju, kurve hedoniziraju. Što je loše u hedoniziranju sa svojom Ljubavi? Ako priznajete ulogu djeteta, majke, oca, supruga, zaposlenika, prijatelja, prijateljice, člana, pripadnika, sljedbenika, partnera, partnerice, ljubavnika i ljubavnice... što je onda loše u ulozi kurve i kurvara, u kontekstu naše lajtmotivne uzrečice?
Što je loše u priznanju da jednostavno volite seks, seksualne fetiše, okidače pa makar i samo „dirty talk“? Što je loše u seksanju, at all? Mnogi od vas rekli bi da otkrivam toplu vodu i da nitko nije ni rekao da je nešto loše. Varate se; ogroman broj veza puca upravo zbog nedostatka ove puzzle. Naoko je sve divno i krasno, a postelja je pusta, unatoč tome što u njoj, jedno pored drugoga, sniva dvoje ljudi. S razlikom što ne snivaju isti san i s još većom razlikom što si snove ne povjeravaju. Opet manjak alfe i omege, manjak volje koja vodi u manjak svega ostalog pa tako i seksa. To frustrira. Jer u većini veza s jedne se strane očekuje vjernost, a s druge se tu vjernost počesto ne hrani. Seksom. Da, da, i sa svim ostalim slatkišima koji su dio ljubavne bombonijere, ali bome i sa seksom koji je ponekad bolno podcijenjen.

„Na početku smo se seksali puno češće, a sada je normalno da se prorijedilo jer zajedno smo već godinama. On/ona to razumije jer na pameti su nam druge stvari, bilo bi smiješno seksati se nekoliko puta tjedno!“ Tako mi pričaju neki od aktera, ni ne sluteći da njihova Ljubav koja „razumije“ možda baš za to vrijeme sjedi kod kuće ispred neke erotske stranice na Netu i desnicom si utažuje međunožnu glad. No, sami su si krivi jer šutjeti o jednom takvom problemu (da, problemu) ravno je ljubavnom samoubojstvu. Možda sam ja ta koja je luda, ali, uz sve probleme koje život nosi, i dalje ne smatram nimalo normalnom praksu seksanja po navici jednom mjesečno ili, još gore, jednom u nekoliko mjeseci. Meni bi to bio zvučan alarm da nešto ne štima, samo, valjda se osobe dijele na one čijim bubnjićima takvi zvukovi ne smetaju i na one koje se odmah bacaju na rješenja. I nisu opravdanje djeca u drugoj sobi, rano ustajanje za posao ili dani koji prolijeću poput ptica selica. Tko je voljan, taj volji i udovolji. Još se i rimuje.
Woody Allen u nekoliko je riječi savršeno ilustrirao ono što ja skiciram kroz čitav tekst:
„Je li seks prljav? Samo ako ga se odigra na pravi način!“
Na pravi način, da. A prave stvari su i kvalitetne stvari. A tek kvaliteta pruža potpuno zadovoljstvo. A mi volimo biti zadovoljeni. Stoga, seksajmo se na pravi način. Prljavo, kako kaže Woody. Kurvarski.
S navodnicima. Ili bez njih. Ili...?
Kinky Kolumnistica
Trackback(0)
 |