Nema dugo od kako je jedna od mojih najbližih prijateljica uplovila svojim ljubavnim jedrenjakom u novo more zvano veza. Zadovoljna je, lijepo im je, svakoga dana se zbližavaju poput ukrasnog magnetića koji je svoje mjesto pronašao na vratima kuhinjskog frižidera, ali znate ono početničko razdoblje kada vas muškarac još uvijek nije vidio u svim mogućim pojavnim oblicima? Eh, moja prijateljica još se uvijek nalazi upravo u tom razdoblju koje jest privremeno (kako to obično biva kod svake zdrave i kvalitetne veze), ali tu privremenost ubrzao je događaj koji im se nedavno zbio.

Da ne bi bilo zabune, radi se o djevojci koja inače brižljivo njeguje svoju vanjštinu, počevši od svakodnevne higijene, preparativne i dekorativne kozmetike i prehrane, preko odabira odjeće pa sve do pomno usklađenih detaljčića koje njezinom izgledu dođu kao točka na „i“. Ali ne i toga dana... pa nije ni čudo da on slovi kao prijeloman u njihovoj tek propupaloj ljubavnoj vezi. Ja bih rekla – pozitivno prijeloman.

Naime, prijateljica studira u drugome gradu kamo odlazi samo polagati ispite, dok između ispitnih rokova većinu vremena provodi u Osijeku. Nedavno ju je čekalo polaganje teškog i važnog ispita pa je otputovala nešto ranije kako bi se u miru posvetila učenju, distancirana od ostatka svijeta koji samo vreba da ju od knjige odvuče u pravcu uživancije. Došao je i zadnji dan pred ispit, stan joj bijaše okupan kreativnim neredom najvišeg stupnja u obliku šalica od ispijene kave koje su se nalazile svuda, samo ne u sudoperu, ispisanih papira, knjiga, išaranih skripti, omota od čokoladica i neopranih tanjura nakon zdravih obroka koje si priprema, a ona... izgledala je naprosto spektakularno! Onako kako izgleda učenjak, danima zadubljen u knjige ne promolivši glavu izvan svog štrebrloga, ni u snovima ne očekujući nenajavljene goste, a dovoljno nervozan i u stisci s vremenom da svoju pojavnost... pa... malo zanemari.

I, što se dogodilo? Dragi ju je odlučio iznenaditi i to tako što je prevalio stotine kilometara kako bi doputovao k njoj, samo kako bi ju vidio i bio joj, večer prije ispita, moralna podrška koja će ju u pauzama ljubiti, maziti i uvjeravati da će položiti teški ispit jer je pametna, marljiva i uporna. Prava dobrica, zar ne? Je, dobrica je, ali otvorivši mu vrata, šokiranoj prijateljici njegova dobrota nije bila ni na kraju pameti! Proletjelo joj je kroz glavu u kakvom se stanju nalazi njezin, inače uredan, stan i, još gore, u kakvom se stanju nalazi ona. Nije bila sigurna je li da mu pred nosom zalupi vrata, uz prijedlog da se vrati za nekih sat vremena, ili da mu otvori pa što bude, bit će. Pošto nije baš totalna frikuša, odlučila se za drugu opciju. A on... imao je što vidjeti.

Dvadesetpetogodišnjakinja koja pati od akutnog sindroma predispitne groznice. Neoprana kosa utegnuta zelenom gumicom u neki zvrk na vrhu glave, kako joj ne bi padala preko očiju i ometala ju u učenju. Blijedo, ispijeno lice koje danima nije ugledalo dnevnog svjetla i bez trunka šminke te sa pokojom peemesastom aknom, dodatno izmrcvarenom neprekidnim čačkanjem po licu tijekom dosadnog zurenja u knjigu. Dioptrijske naočale plavih okvira koje inače nosi samo po kući i zbog kojih joj oči izgledaju sitnije nego što jesu. Bijela, široka reklamna majica bez grudnjaka ispod. Preko nje u žurbi kupljena, dva broja veća vesta iz Zare, smeđe boje i sa srebrnim zipom po sredini. Frotirni donji dio pidžame iz djetinjstva, sa gotovo potpuno izblijedjelim crvenim ružicama, kojega je odavno prerasla pa joj sada seže do malo ispod koljena. Potkoljenice koje nisu vidjele depilaciju više od tjedan dana. Izblijedjele kućne čarapice s likom Mickey Mousea koji se jedva nazire na tkanini. Na nogama bijele klompe. Uspaničeno-ustrašen grč lica koji odaje nemoć.

Dečko je, ugledavši ju, zatečeno zastao na pragu stana jer uvijek ju je dotad viđao u reprezentativnim izdanjima. A ona je, crvena kao najcrvenija GMO paprika, sramežljivo spustila pogled, sa skrušenim, well-that's-also-me-my-darling izrazom lica, pomaknuvši se u stranu i propustivši ga da uđe. Da vam ona sada ovo piše, povjerila bi vam da joj je to bio jedan od najneugodnijih trenutaka u životu, jedan od onih kada od neugode nemate ništa pametno za reći, osim čekati da prođe. Privio ju je k sebi, a ona mu je neuvjerljivo uzvratila zagrljaj, sva smetena i nesigurna u sebe, što joj inače, onako nadaleko poznatoj po samopouzdanju i odlučnosti, nikako nije svojstveno. Zagrljaj nije trajao dugo jer je u svojim Mickey čarapicama hitro odskočila u stranu, ubrzano trčkaravši po stanu i nepovezano petljajući jezikom: „Jao, pa otkud ti, jao, pa baš si me iznenadio, jao, brzo, idi u drugu sobu, neću da me gledaš ovakvu, jao, kak' mi je sad neugodno, jao, pa ti si lud, jao, jao, jao!“.

Zamolila ga je neka uđe i raskomoti se dok ona ode u kupaonicu kako bi se malo dovela u red, ali nije joj dopustio. Poveo ju je za ruku u dnevni boravak, posjeo ju ispred sebe i stao promatrati. Komično je bilo kako je instinktivno počela navlačiti nogavice svoje prekratke, stare pidžame preko dlačica na potkoljenicama, sva se zgurivši u stolcu, kao da čeka odstrel. Istina, bio je šokiran jednako kao i ona, samo, on je sve protumačio na posve suprotan način. Bila mu je simpatična i ranjiva, čak i seksi, uživao je u njezinom crvenilu i faktu da upravo zajednički prolaze trenutke nepovratnog zbližavanja. Odahnula je i, malo pomalo, počela se opuštati, da bi na koncu zajedno umirali od smijeha do te mjere da ju je imao potrebu nacrtati i obojati njezinu nesvakidašnju pojavu, kao i sebe kako ju začuđeno promatra! Štos je u tome što je sve ove detaljčiće koje sam vam opisala uočio i on sam te su ga toliko razveselili i zaintrigirali da ih je poželio vjerno ovjekovječiti crtežom. Što je i učinio; njoj je bilo još malo neugodno kada je shvatila da mu ništa nije promaklo, ali i sretna zbog njegove zaključne rečenice: „Znaš, ako sam i nakon ovoga još uvijek s tobom, onda te doista volim!“

Naravno, rečeno je to u šali, dečko nije ni plitak ni površan, ali za mene je ovo jedan od pravih pravcatih indikatora voljenosti. Kada on u tebi doista promatra tebe, tvoju najdublju osobu, bez obzira na trenutnu vanjštinu i ne samo kada te unatoč tome voli jednako kao i prije, nego kada mu time postaješ još milija, a njegova ljubav još intenzivnija. Rasplakala sam se kad mi je ovo prepričavala, napola od smijeha, a napola od razdraganosti. Pitate se zašto me sve to toliko dirnulo? Zato jer sam sretna radi nje, u moru muškaraca koji se baš i ne bi ponijeli ovako zrelo i džentlmenski. Tek usput, za usporedbu, šapnut ću vam nešto odvratno. Naime, jedna moja poznanica ima dečka koji ju je svojedobno sasvim ozbiljno upitao kako će izgledati u trudnoći i nakon nje (kao da je ova vidovita). Kada ga je protupitala zašto ga to zanima, on joj je odgovorio da ne bi baš mogao prijeći preko toga (!) da mu žena bude neugledna, predimenzionirana trudnica i, još gore, da ostane takva i nakon porođaja, s promjenama na tijelu, koži i licu!

Trebam li što dodati? Samo jednu sitnicu. A to je da svima vama želim da pored sebe imate partnere koji će vas gledati očima kakvima moju prijateljicu iz onog simpatičnog primjera gleda njezin dečko, kao i one koji će vas voljeti baš onako kako se voli u Adamsovim bezvremenim stihovima:

“to really love a woman
let her hold you
'til you know how she needs to be touched
you’ve gotta breathe her, really taste her
'til you can feel her in your blood
and when you can see your unborn children in her eyes
you know you really love a woman”

Tada ćete UISTINU biti obožavane. A postoji li osjećaj koji je više seksi od ovoga?