Brakolomka bi bila žena koja potajno ili javno ljubuje s tuđim životnim partnerom. Po definiciji drugih. Po mojoj definiciji, brakolomke (ili vezolomke, svejedno je) NE POSTOJE. Ovih dana našla sam se u kružoku gdje se diskutiralo o preljubu te uočih jednu nepravilnost u sustavu.
Svi jednoglasno osuđuju preljub, bacaju drvlje i kamenje po ženama koje su se usudile ispružiti svoje pohotne kandže u smjeru nečijeg „Onog Pravog“, uz sveprisutne grčeve gađenja na licima zgražavaju se nad tolikim nemoralom, navodeći primjere preljubnika iz života „poznatih i slavnih“, kao i kojekakvih anonimusa koji bijahu raskrinkani i javno razapeti na seoskim i gradskim stupovima srama. U redu, ne ulazeći u nečije razloge, sve štima. Osim jedne stvari. Gdje su u cijeloj toj priči – preljubnici - muškarci, dečki koji su ti koji varaju svoje djevojke i žene? Gdje su? Njih nitko ne spominje; osuđuje se čin, osuđuje se laž, iznad svega se osuđuje ljubavnica, a osudi preljubnika ni traga ni glasa. Kaže jedna diskutantica:
„Živiš harmonično s mužem, dobro vam je, a onda vam se iznenada uplete u brak tako neka bezočna kurvetina i u hipu razori sve što ste godinama zajedno gradili.“ ... a ja blijedo gledam i pitam se tko je tu lud? Jeste li ikada čuli za preljub koji se dogodio tako da svemoćna ljubavnica nečijeg, inače dobrodušnog i kao psa vjernog, muža odvuče na udaljenu osamu, zaveže ga i brutalno siluje, protivno njegovoj volji?
Jeste li ikada čuli da muškarac i žena godinama sustavno spolno opće dok pri svakom seksualnom susretu on odlučno izvikuje: „Ne, ne, neću, ne želim, makni se!“, a da je u pitanju duševno zdrava i pristala osoba? Ja nisam čula, a niste ni vi. One naivne priče o preljubu tijekom pijanstva možete okačiti mačku o rep jer svatko od nas znao je popiti koju čašicu previše pa ipak u svakom trenutku znamo što radimo, s kim pričamo i kamo idemo, usprkos lošoj koordinaciji pokreta i usprkos vertigu koji kovitla naš svijet u malome. Pijanstvo nije opravdanje za preljub jer po toj logici svatko bi mogao potegnuti unučić kadgod mu seks prođe kroz glavu i opravdati nevjeru zaigranim promilima u krvi. Vraga!
Ono što želim reći jest da niti jedna „zla“ ljubavnica nije vašeg muškarca prisilila da na nju troši svoje vrijeme i telefonske impulse, šalje joj lascivne SMS-ove, udvara joj, financira ju, ljigavo i prozirno joj laska, nalazi se s njom negdje na periferiji te, na kraju krajeva, da ju opčinjeno ševi svaki onaj put kada ste mislili da se dulje zadržao u uredu. Ne, nije ga prisilila, nije vam ga otela - ON je svojevoljno, ciljano, željno i potajno pristao na sve ono što mu je ponudila i što sačinjava njihov ljubavnički odnos! Nije ona razorila vašu vezu, brak i povjerenje. Razorio ih je ON. Nije ona brakolomka. ON je. Lažov koji nema muda u svom braku zatražiti promjene koje će ga učiniti zadovoljnijim muškarcem, a ukoliko vjeruje da su takve promjene nemoguće, tada nema muda jasno i glasno reći zbogom, već potajno kontaktira s ljubovicom, a vas oportunistički gleda u zjene, obraza tvrdog poput džona, i laže vam ni ne trepnuvši. ON je gnjida. ON je brakolomac, a ne ona.

Ima tu još jedna kvaka. Najčešće nisu pojedinačni brakolomci ni muž, a ni ljubavnica. Tako biva u slučajevima kada su vaša veza ili brak razoreni već sami po sebi, mnogo prije preljuba (a tako je gotovo uvijek). Kada ste oboje pridonijeli svojoj lošoj komunikaciji, izostanku povjerenja, deficitu truda, a suficitu navike i kada nije preostalo ništa kvalitetno što bi se uopće moglo slomiti. Naravno da njegova laž i tada boli, naravno da se i tada osjećate izigranima i povrijeđenima jer on ipak ostaje brakolomac jednim manjim dijelom – dijelom izostanka onog elementarnog poštovanja prema vašoj osobi da vam prizna istinu. On, ali i dalje NE ONA.
Ne znam što je to u ženama da vječito pronalaze opravdanja svome muškarcu koji je sve samo ne njihov, a ljubavnicu zamišljaju kao neku prefriganu jahačicu na metli (i još nečemu) koja ispred uzavrelog kotla miješa čarobni napitak kojim bi mu pomutila pamet i nepovratno ga očarala svojim neodoljivim tjelesnim atributima i verbalnim smicalicama? „Da mu nije sisetine izbacivala na stol svaki put kad bi prolazio pored nje, ne bi me prevario! Da nije izazovno pućila usnice dok su razgovarali, sve bi bilo bolje! Da mu nije upućivala besramno dvosmislene izjave na onom domjenku, ne bi ju uopće zamijetio! Da mu se nije u miniću guzila svaki put kada bi se poslužila fotokopirkom, on bi i dalje bio moj!“
Oprostite, ali kakav je to muškarac kojega od vas može odvratiti par nečijih pušapiranih sisa? Kakav je to muškarac kojega od vas mogu odvratiti odglumljeno napućene usnice neke nesretnice, kakve je vidjela u zvjezdanim rubrikama dnevnih tiskovina? Kakav je to muškarac kojega od vas mogu odvratiti unaprijed smišljene flert-fraze izgovorene preko usana koje nisu vaše? Kakav je to muškarac kojega od vaše guze mogu odvratiti deset tuđih? Ja ću vam reći kakav je: možda posve normalan, možda zaigran, možda pohotan, možda beskarakteran, možda nezreo, možda neiživljen, možda nezadovoljan, možda povodljiv, možda nesmotren, možda lud, možda je svakakav, ali sigurno je kakav nije: nije za vas. I što prije to uvidite, prije ste se spasili.
Nisu svi muškarci isti, ne. Neki padaju na zavođenja vaših rivalki, neki uopće ne kuže jer su naivni, neki perfidno iniciraju flert, ali isto tako ima onih koji bi se prosječnoj koketi samo nasmijali u brk i otkantali ju hladni poput zaleđenog nedjeljnog odreska koji čeka na svoju pripremu nakon odmrzavanja (s vama u ulozi glavne kuharice). Jer poznaju sebe i znaju što žele - žele vas - a da ne žele, bili bi dovoljno muževni da sreću otvoreno potraže drugdje, bez sudioništva u igri skrivača za odrasle.
Još par riječi o brakolomkama koje to nisu. I doista nisu. Neke jesu promiskuitetne pohotnice bez kriterija, naučene širiti noge svakome tko se nalakti platiti im piće na šanku. Neke jesu sponzoruše bez srama, željne izdašnog financijera. Neke jesu ocvale, isfrustrirane očajnice, presretne da bilo tko s penisom u međunožju uopće doživi njihovo postojanje pa si od sreće ne mogu pojmiti da nije u redu očijukati s tuđim partnerima. Neke su samo tužne žene s tužnim životnim potezima koje povlače bez naznake elementarnog samopoštovanja, a neke su čak i posve normalne žene čiji je jedini grijeh to što su srčano izgubile glavu za zauzetim muškarcem.

Sve je to moguće, ali da su brakolomke, savršeno je nemoguće. Ako muškarac zbilja ne želi razoriti ono što ima s vama, nema tog Boga koji bi ga mogao natjerati na suprotno. Ili, kako mi je to netko vrlo naklonjen jednom davno napisao na omotu kasete snimljene za mene: „Niti sve vode ovoga svijeta ne mogu potopiti malenu barku koja njima plovi, sve dok nema vode u njoj samoj.“
Žao mi je ljubavnica. Zapravo, žao mi ih je još više nego samih prevarenih žena. Ne, nisam se nespretno izrazila; ukoliko prevarena žena sazna za nevjeru pa raskrsti s preljubnikom, sretna je što se riješila metiljavca i uvijek će joj bolje biti samoj nego s lašcem, kolikogod joj isprva teško bilo. Ali ljubavnica... ma ljudi, nije ona nikakva brakolomka, ona je zapravo ta koja je slomljena! Evo zašto:
1) ako je imao obraza lagati svojoj ženi, imat će obraza lagati i njoj jer laganje mu očito ide jako dobro pa joj, ako je iole inteligentna i intuitivna, ostaju oprez i sumnja do daljnjega,
2) ona je ta koja čeka da ju on nazove, da pronađe vremena, da se izvuče od obveza, da umiri suprugu, da... ona je ta koja je uvijek druga,
3) dogodi li se da ostanu zajedno i isprva im bude dobro, razorena je samim time što se na tuđoj nesreći ne gradi sreća pa banka života kad-tad pošalje naplatu duga, s nezavidnim kamatama, 4) kakav to mora biti osjećaj kada znaš da te nije htio nijedan privlačan i slobodan muškarac pa si morala tražiti parnjaka među zauzetima koji si traže štaku kao privremeno uzbudljivi supstitut za trzavice uslijed dugogodišnje veze, a prevelike su kukavice da trzavice razriješe?
Na kraju ne preostaje ništa drugo do li zaključak da ljubavnica ipak nešto lomi, lomi svoj život. Suvremena Eva sa zamamnom jabukom u ispruženoj ruci i s jednako suvremenim Adamom ispred sebe, dovoljno plitkim da za jabukom posegne, baš kako je to učinio i onaj simbolički Adam iz biblijske prispodobe. Naivan i povodljiv za još naivnijom ženom; ima li išta gore od toga? Ima. Živjeti uz jednog takvog Adama pored sebe. Stoga, Eve, slobodno lomite. Jamačno je urnebesno slamati – sebe. |