O baroknoj osječkoj Tvrđi smještenoj na desnoj obali rijeke Drave i Krunskoj vojnoj utvrdi (popularno nazvanoj „katakombe“) na lijevoj obali moglo bi se satima, danima i tjednima prepričavati šarolike povijesne priče i legende. Iako su prispodobe o tajnovitim podzemnim tunelima, duhovima te ratnim i društvenim događanjima od 18. stoljeća na ovamo bez sumnje zanimljive i poučne, nekako ne pristaju uz tematiku jednog portala o seksualnoj edukaciji. Međutim, postoji nešto što je kao stvoreno biti građom ove kolumne, a to je fenomen katakombi u modernom Osijeku kakav je danas. Naime, Osječani za tu lijevu obalu Drave, u nevelikom radijusu oko ljupkih katakombi, imaju svoj interni naziv koji glasi: jebodrom. Meni osobno zvuči kao krajnji vulgarizam, ali doista savršeno dočarava namjenu tog, sada već kultnog, osječkog proplanka. Radi se o tome da su katakombe postale seksualno sastajalište svih strašću obuzetih parova, bilo mladih ili starih, koji nemaju svoja četiri zida unutar kojih bi se nesmetano voljeli, daleko od očiju i ušiju javnosti. Pa su, eto, prisiljeni biti gošćama katakombi koje sada, osim povijesnim, svjedoče i mnogim erotskim pričama Osječana.

U katakombe se dolazi automobilom, najčešće kada padne prvi mračak koji parovima pruža željenu nevidljivost, a katakombi-domaćici dodatnu skrovitost. Dolaze svi, od mlađarije koja je užicala očev auto kako se ne bi morala navlačiti po klupicama parkova ili promenade pa sve do odraslih ljubavnika koji u katakombama nalaze utočište od gnjeva svojih supružnika. Ponekad je teško upecati slobodno mjesto, što samo govori u prilog popularnosti ovog mjesta na kojemu vlada prešutni sklad i diskrecij među posjetiteljima. Prednost katakombe leži u tome što u svaku stane po jedan automobil (osim onih nepraktičnih koje su međusobno spojene s bočnih strana), sa tri strane je zatvorena, a jedino s prednje postoji izlaz prema van. Dakle, donekle ste ipak zaštićeniji nego na običnom proplanku usred ničega.

Zapravo, neovisno o tome posjedujete li neki udobniji i privatniji prostor za ševu, ima nešto romantično u povremenom katakombičnom seksu. Spoj njihove starine i povijesti, skućena unutrašnjost automobila sa zamagljenim staklima, tama, a uz to doza rizika i izlaganja... sve to ide ruku pod ruku s požudom, a svjesni smo kakve sve zidove i barijere može urušiti njezina snaga. S druge strane, ako ste pristaša komocije pod svaku cijenu, tada katakomba za vas i nije najsretnije rješenje pa se slobodno prepustite čarima dobrog, starog, mekog i nadasve prostranog kreveta. Ali ne i dosadnog jer, upamtite, dobar seks bit će dobar seks bez obzira na komponentu prostora. 

Šetajući se dijelom promenade uz taj famozni jebodrom, mnogi Osječani negoduju nad izgledom unutrašnjosti katakombi kao kulturne baštine i posve su u pravu. Posvuda razbacane zgužvane papirnate maramice, rabljeni kondomi, bočice od sokova, čokoladica i inih otpadaka ljudskog roda nisu nimalo dojmljiv prizor, nakon kojega seks u katakombi više ne zvuči ni romantično ni simpatično, već prljavo i poprilično odvratno. Seksualni zanos nekulturnim ljubavnicima nije nikakvo opravdanje za nebrigu o čistoći svoga okoliša, ako zbog ničega, onda zato što će se u isti taj okoliš opet vratiti po novu dozu uzbudljivih orgazama. Istina, noću se iz auta ne vidi degutantno smetliše na tlu, ali nije li samo saznanje da se redovito ševiš usred kondomičnog deponija odbojno? Ima i onih koji se zgražavaju nad nemoralom koji se ondje odvija, ali njima ne držim stranu. Što je nemoralno u seksu? To što je u pitanju javno mjesto, bile to katakombe ili neki drugi, manje popularan, osječki jebodrom? Sumnjam. Ili mislite da bi svima sa zdravim seksualnim nagonom u nedostatku vlastitog prostora bilo pametnije apstinirati? Opet sumnjam, dapače, ulažem veto na samu takvu kretensku ideju.

Kolikogod osječki ljubavnici bili nekulturni, ima onih koji su još nekulturniji i primitivniji u svojim pokušajima da ispadnu duhoviti. Naime, čula sam priče iz prve ruke o pojedincima koji noću planski i u skupinama odlaze na jebodrom, voze se autom s upaljenim dugačkim svjetlima te namjerno izdaleka osvjetljavaju parove željne privatnosti koje su lišeni u nekom ugodnijem ambijentu. To bi, navodno, trebalo biti komično i na neki način kazniti svakoga tko se usudio popustiti libidu i dati mu odriješene ruke u okrilju jebodroma. Pitam se koliko moraš imati šupalj i monoton život kada ti ovakvi pothvati predstavljaju highlight svakodnevice te ćeš ih poslije prepričavati s „ekipom“, ismijavajući se budalama iza zamagljenih stakala koja si osvijetlio. Svim mizernjacima ove vrste preporučam neka još jednom promisle tko je tu doista budala i koliko su zapravo isfrustrirani vlastitim seksualnim životom koji je loš i jalni što iza tih zamagljenih stakala nisu – oni sami.

Istina, razbacani kondomi su ljiga, tragikomični osvjetljivači još su veća ljiga, ali najveća ljiga definitivno su - voajeri. Više puta do sada čitala sam i čula priče o voajerima koji svako malo odnekud banu i to ne kako bi farovima iz daljine osvijetlili parove u svrhu, nazovimo ju tako, zabave, već se doista radi o bolesnicima koji se približavaju tik do samog auta, besramno vas promatrajući i time zadovoljavajući svoju bizarnu pohotu. Ne znam jesu li ih ljutiti momci naganjali te jesu li ih uspjeli uhvatiti, ali pokušavam zamisliti kakav je to osjećaj dok, recimo, sjediš dečku u krilu i zaneseno se ševiš  te iznenada ugledaš uvrnutog babca ili, pak, ljigavog mladca, svejedno je, kako izvana škica i gušta u besplatnoj predstavi.  Znam da ima ljudi kojima je takva pomisao uzbudljiva, ali njezina realizacija u praksi najiskrenije mi se gadi. Uvijek sam se pitala kako se voajeri tog kalibra ne boje da ih netko ne premlati na mrtvo ime, ali uzbuđenje koje kola njihovim žilama pri pomisli na nečiju intimu izloženu pred njihovim očima vjerojatno je puno jače od straha pred sankcijom.

Kad smo već kod sankcije, kod nas se seks na javnom mjestu kažnjava kaznom do 30 dana zatvora ili novčanom kaznom do 100 eura u kunskoj protuvrijednosti. Ipak, nisam još čula da je policija išla hvatati jebodromce in flagranti, a ako jest, bilo bi zanimljivo čuti dojmove obaju strana. Neki tvrde da seks u autu ne spada pod seks na javnom mjestu, a ja se pitam koja je razlika hoće li te radoznali prolaznik vidjeti u klinču na nekoj plaži ili će te vidjeti u klinču kroz staklo automobila, makar se odvezao na neko skrovito mjesto, prolaznika ima uvijek i svuda? 

U konačnici... suosjećam s vama koji nemate izbora jer vjerujem da je frustrirajuće biti osuđen na rubne ili mrkle dijelove grada koji ponekad djeluju zastrašujuće, kolikogod bili sigurni u sebe i svog partnera. Strast u katakombama, unatoč svemu, doživljavam kao važnu žilu kucavicu ovoga grada koji pliva u oceanu kriza i problema pa  katakombični seks ne predstavlja čak niti kapljicu. Stoga, igrajte se i dalje po katakombama i jebodromima svojih gradova, ali uz manje ružnog otpada i uz još više divnih uzdaha!