Dijalog prvi:

SUSJED (pedesetogodišnjak): Dobar dan, kako si?
ONA: Dobar dan, dobro sam, hvala. A vi?
SUSJED: Evo, vraćam se iz šetnjice. A ti, koga čekaš?
ONA: Prijatelja.
SUSJED (mumljajući ju odmjerivši ju od glave do pete): Aha, pa da, treba tebe malo hopa-cupa...

Dijalog drugi:

ONA (ulazeći u kvartovski dućančić): Dobar dan.
TRGOVAC (postariji): O, dobar dan, ljepotice. Izvoli?
ONA: Molim jedan bon od sto kuna.
TRGOVAC (pomalo zureći u malo smioniji dekolte): Naravno, ljepotice, odmah...
ONA: Hvala.
TRGOVAC (napadnije zureći u malo smioniji dekolte): Evogac, ljepotice, dakle, sto kuna!
ONA (tražeći novčarku u torbici): Samo tren...
TRGOVAC (VRLO napadno zureći u malo smioniji dekolte): Samo polagano, ljepotice, taaako, da...
ONA (nelagodno se osmjehnuvši): Hmda, evo, izvolite.
TRGOVAC (prigušenim glasom): Tako... bravo, ljepotice MOJA...
ONA (hitro i smeteno): Hvala, doviđenja!
TRGOVAC (dvosmisleno mrmljajući): I drugi put, i drugi put...

Dijalog treći:

ONA (šeta središtem grada i zvoni joj mobitel): Evo, tu sam na Trgu, dolazim kod tebe za par minuta.
JEDAN OD TROJICE PROFESORA S POZNATOG OSJEČKOG FAKULTETA (zajedno šetaju i dolaze joj ususret): Gle ovu malu pičku!
OSTALA DVOJICA PROFESORA (odmjerivši ju): Ahaaa...
ONA (preneraženo): ?!?

Dijalog četvrti:

POZNANIK (samodopadno): Znaš, iako ne voliš avanture, ja bih te ipak karao dan i noć.
ONA: Neizvedivo.
POZNANIK (još samodopadnije): O, izvedivo je, izvedivo, da vidiš kako bi zavoljela avanture!
ONA: Jedino što vidim je da ti kod mene prepotencija pali kao svijeća bez fitilja.
POZNANIK: ...

Crtice iz života opisane u ova četiri dijaloga nesumnjivo bi za svaku ženu bile vrlo neugodne i zbunjujuće, to stoji. Ali što je s kontekstom? Iako vulgarne, smatrate li da takve insinuacije ženu ponižavaju ili joj, zapravo, laskaju?

Postoje žene koje bi se doista osjećale polaskanima, postoje one koje bi slični dijalozi uzbudili, postoje one koje bi se osjećale poniženima, postoje one koje bi se posvađale na krv i nož sa vulgarcem, a postoje i one koje bi ostale ravnodušne na cjelokupni prizor. Neke bi se i djevojački zacrvenjele, spustile pogled i uzmucale se, a druge bi sve to, feministički zagriženo, odmah proglasile verbalnim seksualnim zlostavljanjem. Feministica nisam, još manje zagrižena, ali istina jest da biti objektom nečije verbalne paljbe u smjeru draškanja mašte istrcanim dobacivanjima često puta zna biti zaista gadljivo i ljigavo do boli. Mišljenja sam da se jezikom može seksualno zlostavljati i bez da taj jezik dodirne makar milimetar moje ili vaše kože.

S druge strane, one si ovo nikada neće priznati, ali da se neka od smrtno uvrijeđenih žena nađe u društvu prijateljice za kojom radnici na obližnjem gradilištu oduševljeno zvižde ili ju, pak, nepoznati trgovac zasipa dvosmislenim laskarijama, nju niti ne pogledavši, sigurna sam da bi se duboko u sebi nesigurno upitala: „Zašto mu nisam i ja seksipilna kao i ona?“ Unatoč tome što se možda radi o bezrezervnoj primitivčini koji im je, kao muškarac, savršeno neprivlačan, taština mnogih žena ipak bi bila povrijeđena.

Činjenica jest da će uvijek postojati muškarci koji ne znaju kako ženi dočarati svoju afekciju pa se, možda čak i nesvjesno, služe metodama poput gore navedenih. Neki ciljano, uvjereni da su poželjne frajerčine, a drugi uopće ne rabeći onaj čudesni, vijugavi organ među svojim ušima. Ogromna je razlika između muškarca i Mužjaka, a ovakvi definitivno Mužjaci nisu. Kao što ni sve žene nisu Ženke, oh ne. Radi se o klasičnom dizanju ega.

I novo pitanje je na pomolu. Komplimentirajući vašem izgledu kao seksualno poželjnom, može li vam time podići ego baš svaki muškarac koji vam ga uputi ili isključivo Mužjak koji je pritom i vama seksualno privlačan? Ili ne vidite razliku jer u oba slučaja kompliment dolazi od ljudskog bića sa pišom među nogama?

Ima još nešto. Izazovno oblačenje može biti izazovno, a može biti i neukusno napadno. U oba slučaja radi se o slobodi odijevanja, kao i o mudrom neraspravljanju o ukusima. Je li u redu, na taj neki uvrnuti način, kažnjavati žene koje, eto, imaju hrabrosti i dovoljno samopouzdanja prošetati se nezakopčane do grla? Je li izazovnije obučena žena na neki način odgovorna za privlačenje muške pažnje, npr onom jamicom među svojim grudima koja se lascivno nazire, pazite, nazire? Jest, malo tko je toliko pristojan da ne škicne ili bockavo ne prokomentira. Ali jedno je škicnuti, a drugo je buljiti. Jedno je bockavo prokomentirati, a drugo je ljigavo sliniti. I je li nužno da se žena tada ponaša svađalački ofenzivno ili je, pak, defenzivno povlačenje prikladnija opcija? Spuštanje na isti nivo nekako nije moj stil, stoga je damsko izdizanje iznad svega, zapravo, najhladniji tuš nekulturnjaku.

Uostalom, i sam Siggy Freud znao je stati na loptu, izjavivši: „Ponekad cigareta doista jest samo cigareta!“

I, moje dame, je li u pitanju laskanje ili zlostavljanje seksizmom? Naružnjuju li takve dogodovštine vaš dan ili ih doživljavate kao kroz-jedno-uho-uđe-kroz-drugo-izađe epizodu? Dižete li istog trena neurotičnu hajku na jezičavog nesretnika? Ja nekako ne. Da mi nije ugodno, to stoji, ali objasnila sam si to diplomatski, kao seksističko laskanje, pa se samo odšetam onako kako sam se i došetala – protuslovna. Jer osjećam ravnodušje i nevjericu u jednome. Nevjericu koliko je naše stanište siromašno - Mužjacima.

A ni situacija sa Ženkama nije puno blistavija. Jesam li i sama jedna od Njih, to ostavljam jednom od rijetkih Mužjaka na prosudbu. Kinky, naime, ne smatra kompetentnim baš svakoga sa pišom među nogama...